mudrost propisivanja priceka

Pricek je šerijatski odredeno cekanje žene nakon razvoda, smrti muža i njegovog nestajanja (gubitak svakog traga o njemu)

Dokazi propisanosti: Rijeci Allaha, s. v. t.: ”I raspuštenicama je propisano da nakon razvoda pricekaju tri mjesecna pranja” (Bekare, 228). Rijeci Aiše, r. a.: ”Poslanik, s. a. v. s., naredio je Beriri da priceka tri mjesecna pranja” (Ibn-Madže).

Mudrost propisivanja priceka: Medu najvecim mudrostima propisivanja priceka (iddeta) su:

- Provjeravanje ili utvrdivanje trudnoce kako ne bi došlo do miješanja porijekla. Poznato je da je porijeklo jedno od pet stvari koje štiti islam (pored vjere, života, razuma i imetka) i da je, u prilog tome, zabranjen blud i negiranje (poricanje) porijekla, a izmedu ostalog propisan pricek (iddet).

- Pružanje prilike mužu da, u slucaju kajanja, vrati ženu ako je od nje razveden opozivnim razvodom,

- velicanje (poštivanje) bracnog ugovora i prava muža,

- zaštita prava ploda (djeteta) u slucaju da žena (raspuštenica) bude trudna.

Kome je obavezan pricek?

Pricek je obavezan svakoj ženi koja je razvjencana putem razvoda, otkupa (hul’a), razložnog prekida braka i smrcu muža, pod uvjetom da se muž osamio s njom, uz njenu dobru volju, i da je bio u mogucnosti opciti s njom.

Vrste raspuštenica

Postoji šest vrsta raspuštenica:

1. Trudnica (el-hamil). Pricek trudnice traje do porodaja, bez obzira je li uzrok priceka razvod ili smrt muža, kao što Allah, s.v.t., spominje u Kur'anu: ”Trudnice su obavezne pricekati dok se ne porode” (Talak, 4). Medutim, bitno je napomenuti da nije ustaljeno pravilo da pricek trudnice traje do porodaja, nego se može dogoditi da se raspuštenica porodi, a da joj, i pored toga, ne prode iddet, kao što je radanje neformiranog (neoblikovanog) ljudskog bica (grude mesa). Najmanje trajanje trudnoce je šest mjeseci, na što upucuju rijeci Allaha, s. v. t.: ”Ona ga nosi i doji trideset mjeseci” (Ahkaf, 15). Takoder, Allah, s. v. t., kaže: ”Neka majke doje svoju djecu dvije godine, ako hoce da njihovo dojenje bude potpuno” (Bekare, 233). Ako od trideset mjeseci oduzmemo dvije godine dojenja (24 mjeseca), ostaje šest mjeseci kao najkraci rok trajanja trudnoce. Ukoliko trudnoca potraje duže od devet mjeseci, potrajat ce i idet i nije joj dozvoljeno da pobaci plod osim u slucaju da se utvrdi da je mrtav.

Pored ovoga, potrebno je napomenuti da plod ima svoju svetost u islamu - nije mu dozvoljeno nanositi nepravdu i ciniti štetu. Ako bi necijim prijestupom plod izašao mrtav nakon što je duša udahnuta u njega, obaveza je onome ko to ucini da se iskupi i da krvarinu. U slucaju provodenja šerjiatske kazne nad trudnicom, kao što je bicevanje ili kamenovanje, ceka se porodaj. Sve to ukazuje na sveobuhvatnost šerijata, njegovu brigu cak i o plodu u utrobi majke i njegovo cinjenje svetim (zašticenim).

2. El-muhtelia (žena, koja je puštena na njenu incijativu uz otkup). Kaže imam Abdul-Aziz ibn-Abdullah ibn-Baz, Allah mu se smilovao: ”Pricek žene koja se otkupila od svog muža (muhtelia) traje jedno mjesecno pranje, za što je dokaz Poslanikova, s. a. v. s., naredba ženi Sabita ibn-Kajsa da, nakon što se otkupila od njega vracanjem njegove bašce, priceka jedno mjesecno pranje. Hadis ima karakter specijalnog (posebnog, hasa) teksta, koji iz opcih rijeci Allaha, s. v. t.: ”Raspuštenicama je propisano da pricekaju tri mjesecna pranja” (Bekare, 228), izdvaja muhteliu (žena koja se otkupila) i daje joj poseban propis. Ako ona, ipak, priceka tri mjesecna pranja, ucinit ce nešto što je potpunije, opreznije i izici ce iz razilaženja, jer neki ucenjaci smatraju da je obavezna pricekati tri mjesecna pranja, shodno spomenutom ajetu (Kitabu fetawa-d-da’weti, šejha Ibn-Baza, 2/245).

3. Hudovica koja nije trudna (el-muteweffa anha zevdžuha, gajr hamil). Njen pricek traje cetiri mjeseca i deset dana, bez obzira je li covjek umro prije ili poslije odnosa s njom, prema rijecima Allaha, s. v. t., koje su opceg karaktera (Bekare, 234). Uzvišeni kaže: ”Kad neko od vas umre i za sobom ostavi ženu, neka ona priceka cetiri mjeseca i deset dana”.

Za hudovicu se vežu posebni propisi, medu kojima su najvažniji sljedeci:

- Obaveza ostajanja u muževoj kuci, u kojoj se zatekla u vrijeme njegove smrti, i nije joj dozvoljeno da prelazi iz nje u drugu kucu, osim sa opravdanim razlogom, kao što je strah za licnu sigurnost, nasilni premještaj, boravak u iznajmljenoj kuci iz koje izide na zahtjev njenog vlasnika ili nakon što bude povecana kirija i sl. Dokaz za to su rijeci Poslanika, s. a. v. s.: ”Pricekaj u kuci u kojoj ti je došla vijest o muževoj smrti” (prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn-Madže). Dozvoljeno joj je da preko dana izlazi radi potrebe na osnovu rijeci Poslanika, s. a. v. s., upucenih ženama u priceku: ”Preko dana sjedite i razgovarajte u kuci jedne od vas, a kad dode vrijeme spavanja, neka se svaka od vas vrati svojoj kuci".

Medu propisima kojih se mora pridržavati hudovica je izbjegavanje svega što može privuci strast i pogled muškaraca. Kaže imam Ibnu-l-Kajjim: "Propisivanje ihdada ukazuje na ljepotu i savršenost islamskog zakonodavstva. Nema sumnje da nedaca smrti proizvodi kod bližnjih tugu, bol i žalost. Zato je Uzvišeni i Mudri dozvolio da se u kratkom vremenskom periodu (koji traje tri dana, osim supruge umrlog) odmori i da oduška svojoj tuzi". Prelazak ovog roka vodi vecoj šteti, tako da je zabranjeno njegovo prelaženje. Što se tice ihdada hudovice, on prati pricek, koji se racuna u mjesecima, a ihdad trudnice se završava porodajem. Propisivanjem ihdada, Allah, s.v.t., dokinuo je neznabožacke obicaje povezane sa umrlim koji su se ogledali u maksimalnom stješnjavanju žene, poput stanovanja u najtješnjoj i najosamljenijoj kuci, kategoricnoj zabrani upotrebe mirisa, zabrane kupanja i sl. (El-mulehhasu-l-fikhijju, 2/336).

Ihdad se ogleda u sljedecem:

- Izbjegavanje svih vrsta mirisa, osim u slucaju cišcenja od hajza (mjesecnog ciklusa), kad joj je dozvoljena upotreba mirisa radi otklanjanja neugodnih mirisa koje je prouzrokovao hajz,

- ostavljanje svih vrsta nakita,

- izbjegavanje svih vrsta ukrasa,

- oblacenje odjece na kojoj nema ukrasa. Treba znati da za ihdad ne postoji posebna odjeca, kao što neki misle, i da je ženi dozvoljeno obuci odjecu koja je uobicajena medu ženama iz njenog mjesta, s tim da ta odjeca mora ispunjavati šerijatske kriterije i ne smije biti ukrašena.

4. El-ajise (žena koja nema hajza, bez obzira radilo se o starici, maloljetnoj ili punoljetnoj djevojci). Pricek ajise traje tri mjeseca i o tome su složni islamski ucenjaci. Jednoglasan stav o tome prenio je Ibn-Kudame u svom poznatom djelu “El-Mugni." Kaže Allah, s. v. t. (Talak, 4): ”Žene koje su izgubile nadu u mjesecno pranje i kod kojih ono još nije pocelo, neka pricekaju tri mjeseca, ako to kod vas sumnju stvara”.

5. Žena koja je imala, a zatim je iznenada prestala dobivati hajz. U slucaju da žena ne zna uzrok prestanka hajza, njen pricek traje godinu dana (devet mjeseci za trudnocu i tri mjeseca za pricek). Imam Šafija kaže: ”Na ovaj nacin je presudio Omer ibnu-l-Hatab u prisustvu ensarija i muhadžira i ono što znamo je da mu to niko od njih nije osporio. Sa druge strane, cilj priceka je uvjeriti se u cistocu materice od ploda, što možemo znati nakon što prode devet mjeseci. Poslije toga, ceka se tri mjeseca, kao što je slucaj sa ajisom –kategorija raspuštenice koju smo spomenuli prije ove (El-ulehhasu-l-fikhijju, 2/339). Ako žena zna povod prestanka hajza, kao što je bolest, dojenje i uzimanje lijekova koji zaustavljaju hajz, obavezna je cekati sve dok ne prode dati povod. Ako se nakon prolaska povoda vrati hajz, racunat ce se pricek prema njemu, a ako se hajz ne vrati, njen pricek ce biti godinu dana, što je ispravnije mišljenje ucenjaka.

6. Žena nestale osobe (zevdžetu-l-mefkudi). Kaže šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje: ”Najispravnije mišljenje kad je u pitanju žena nestale osobe (o cijoj smrti i životu se ništa ne zna) jest mišljenje Omera, r. a., i drugih ashaba (prema predaji imama Ahmeda, radi se o peterici ashaba), prema cemu je ona obavezna pricekati cetiri godine. Kad produ cetiri godine, pocinje sa racunanjem priceka, koji je potpuno identican iddetu (priceku) žene kojoj je umro muž. Nakon toga joj je dozvoljena udaja. U slucaju da se pojavi njen prvi muž, daje mu se pravo izbora izmedu žene ili vjencanog dara koji joj je dao, što je najpravednije po mišljenju islamskih ucenjaka (El mulehhasu-l-fikhijju, 2/341).

Razvod na ocevu inicijativu

Kaže šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin: ”Ako otac, koji traži od sina razvod braka, iznese ispravan šerijatski razlog koji opravdava razvod, kao što je, naprimjer, zavodenje drugih muškaraca, izlazak u sumnjivo društvo i sl., u tom slucaju sin ce se odazvati ocevom zahtjevu”. Nema sumnje da otac u ovom slucaju ne traži razvod iz strasti, nego da zaštiti postelju svoga sina od svega što je može zaprljati. Ako ocev zahtjev bude samo plod ljubomore, jer je primijetio da sin voli svoju ženu, onda sin nije obavezan ispuniti njegovu naredbu. Ljubomori su pogotovo podložne majke, koje, kad vide ljubav sinova prema njihovim suprugama, osjecaju pretjeranu ljubomoru, kao što žena, inace, osjeca ljubomoru prema drugoj ženi. Savjet sinovima u ovom slucaju je umiljavanje, pridobijanje i pokušaj da se roditelji ubijede lijepim i blagim govorom da nema nikakvog razloga za razvod i da se njihove žene drže vjere i islamskog morala.

Došao je covjek kod oimama Ahmeda i rekao mu: ”Otac mi je naredio da se razvedem”. “Nemoj se razvesti”, rece imam Ahmed. “Zar Poslanik, s. a.v. s., nije naredio Abdullahu ibn-Omeru da posluša svoga oca Omera kad mu je on naredio da pusti ženu”, ponovo ce covjek. “Je li tvoj otac kao otac Abdullaha ibn-Omera?”, mudro ce mu Ahmed.

Ako bi otac uzeo kao dokaz naredbu Poslanika, s. a. v. s, Abdullahu ibn-Omeru da posluša svoga oca, onda mu se može odgovoriti odgovorom imama Ahmeda, ali je bolje da bude blag prema njemu i pojasni mu da je Omer vidio korisnim da njegov sin pusti ženu i sl.

Kome pripada pravo na staranje o djetetu nakon razvoda

Kaže šejh Salih Fevzan: ”Najvece pravo na staranje o djetetu ima njegova majka, a kad se ona uda, staranje prelazi u ruke druge osobe, prema rijecima Poslanika, s. a. v. s.: ”Ti imaš najviše prava na njega, sve dok se ne udaš” (prenose Ahmed, Ebu-Davud i Hakim). Razlog davanja prednosti majci nad drugima taj je što je ona najmilostivija prema njemu, a ujedno mu je najbliža. Otac, koji je na istom stepenu sa njom kad je u pitanju srodstvo sa djetetom, nije samilostan kao što je ona samilosna i nije u mogucnosti da se sam brine o djetetu, nego predaje staranje o njemu svojoj novoj supruzi. Nema sumnje da je njegova majka preca da se stara o njemu, nego oceva žena.

Rekaao je Ibn-Abbas jednom covjeku: ”Njen miris, postelja i krilo bolji su mu od tebe, sve dok ne odraste i odabere kod koga ce biti”. Staranje iz majcinih ruku kad se uda prelazi u ruke njene majke ili nene, jer su one na njenom stepenu, tj. one su poput majke. Nakon toga, staranje prelazi na oca djeteta, jer je on osnova porijekla, bliži je i milostiviji prema njemu od drugih. Zatim, nakon oca, staranje ide sljedecim redom:

- oceva majka (nena po ocu),

- ocev otac (djed po ocu),

- djedova majka (tj. djedova majka po ocu),

- djetetova sestra,

- sestra po ocu,

- sestra po majci,

- tetka po majci,

- tetka po ocu,

- braticna,

- sestricna,

- teticna itd.

Kad djecak dostigne sedam godina, daje mu se pravo izbora, tj. da izabere s kim ce biti, sa majkom ili ocem, normalno pod uvjetom da je razuman, tj. da zna šta je za njega dobro. Bilježe Imam Tirmizi i drugi od Ebu-Hurejre da je rekao: ”Došla je žena kod Allahovog poslanika i rekla: 'Allahov poslanice, covjek hoce da odvede sina sa sobom'. 'Djecace, ovo je tvoj otac, a ovo je tvoja majka. Uzmi koje od njih dvoje hoceš za ruku', obrati se Poslanik, s. a. v. s., djetetu. Uzeo je majku za ruku i ona ga je odvela sa sobom".

Ako djecak odabere majku, kod nje ce boraviti nocu, a kod oca danju, kako bi ga on poducavao i odgajao, a ako odabere oca, ostaje kod njega i nocu i danju, s tim da mu on ne smije braniti da posjeti svoju majku, jer ako bi mu zabranio posjetu majci, uci ga kidanju rodbinskih veza. Ako ne odabere nikog od njih dvoje, baca se "kocka" izmedu njih, a razlog tome je što nema razlike medu njima. (Inace, svakoj stvari u kojoj su obje strane ravnopravne baca se kocka, kao što je ucenje ezana i sl.)

Što se tice ženskog djeteta, kad dostigne sedam godina prelazi kod oca, sve dok se ne uda, jer ce je on bolje paziti (cuvati) i on ima više prava nad njenim starateljstvom od drugih. Nema pravo braniti majci da je posjecuje, ako nema nikakvog razloga za to. Medutim, ako je otac nije paziti ili ne mari za njom, radi obaveza ili slabe vjerske savjesti, a majka je to u stanju, onda prelazi kod nje.

Ovo su bili najvažniji propisi o razvodu braka. Molim Allaha, s. v. t., da popravi stanje naših brakova i da poduci našu bracu i sestre, muževe i supruge onome što ce im pomoci u njihovom ocuvanju.